Simulator bacanja novčića
Bacanje novčića je jedan od najčešćih načina koji ljudi koriste za rešavanje sporova ili jednostavno za donošenje odluke u korist jedne od opcija.
Suština ove metode je u tome što novčić obično ima dve različite strane, a proces bacanja se završava kada novčić padne na jednu od njih. Učesnik koji tačno predvidi koja strana će ostati okrenuta nagore posle pada, postaje pobednik.
Istorija bacanja novčića
Zahvaljujući istorijskim istraživanjima, otkriveno je da se bacanje novčića praktikovalo još u starom Rimu. Stanovnici Rimskog carstva igrali su igru pod nazivom "Navia aut Caput", što na latinskom znači „Brod ili glava“. Cilj igre bio je pogoditi koja strana bačenog novčića će završiti okrenuta nagore: revers, ukrašen slikom broda, ili avers, na kome je bio portret cara.
Međutim, slična igra bila je popularna i među starim Grcima. Razlika je bila u tome što u Heladi nisu koristili novčiće, već školjke, od kojih je jedna strana bila premazana smolom. Igra se zvala "Ostra Kinda", a strane školjke bile su povezane sa delom dana – danom ili noći.
Kasnije su ovu igru, poznatu u staroj Grčkoj, preuzeli Britanci. Tokom vekova, u Engleskoj je bila popularna igra "Cross and Pile", u kojoj se novčić bacao u vazduh tako što se udarao ivicom drugog novčića. Učesnici su posmatrali ishod i pokušavali da pogode koja strana će pasti nagore.
Ova igra bila je široko rasprostranjena u Engleskoj vekovima i bila je poznata kao "Cross and Pile", jer je na jednoj strani novčića bio ugraviran krst. U savremenoj Velikoj Britaniji interesovanje za bacanje novčića nije nestalo – mehanika igre ostala je ista, samo se naziv promenio. Danas Britanci ovu igru nazivaju "Heads or Tails", što doslovno znači „Glava ili rep“, a odnosi se na slike na britanskim novčićima, poput heraldičkog lava koji podiže šapu i rep na reversu desetopenca.
Ovaj princip ostao je nepromenjen i u popularnoj ruskoj igri "Орлянка", ili "Orao i pismo". U Rusiji je igra dobila naziv po orlu prikazanom na aversu novčića. Što se tiče termina "pismo", Rusi koriste ovu reč za označavanje strane novčića na kojoj je naznačena njegova nominalna vrednost.
Bacanje novčića proširilo se i na Australiju, ali sa posebnom karakteristikom – tamo se ne baca jedan, već dva novčića vrednosti pola penija istovremeno.
Zanimljive činjenice
Bacanje novčića postalo je toliko uobičajeno da su se oko njega razvile mnoge zanimljive priče.
- Izbori za gradonačelnika filipinskog grada San Teodoro (Oriental Mindoro) završeni su nerešenim rezultatom u drugom krugu, jer su oba kandidata dobila isti broj glasova. Da bi se odredio pobednik, odlučeno je da se baci novčić. Najzanimljivije je što su i kandidati i birači prihvatili ovaj rezultat kao pošten i legitiman.
- Postoji poseban dan za one koji donose odluke bacanjem novčića. Slavi se 8. februara i zove se "Dan bacanja novčića". Kreatori ovog praznika veruju da bacanje novčića nije samo zabava – oni su uvereni u njegovu sudbinsku važnost.
- U kanadskom gradu Torontu bacanjem novčića odlučeno je koja će kompanija pobediti na tenderu za iscrtavanje saobraćajnih linija na 1.605 kilometara puteva.
- Prava prenosa finala australijske fudbalske lige 2007. godine odlučena su unapred bacanjem novčića. Konkurentske televizijske kuće, Seven i Ten, odlučile su da sudbinu prepuste novčiću – i pobedio je "Ten"!
- Na lokalnim i nacionalnim izborima u Velikoj Britaniji, ako dođe do nerešenog rezultata, odluka može biti doneta izvlačenjem slamke, izborom najviše karte iz špila ili tradicionalno – bacanjem novčića.
- Postoji izuzetno mala verovatnoća da novčić, nakon bacanja, ostane uspravno stajati na ivici. Šansa za to je otprilike 1 prema 6.000.
Kroz godine, bacanje novčića evoluiralo je iz obične igre u jednu od najpouzdanijih i najnepristrasnijih metoda donošenja odluka. To je zato što pravilno izvedeno bacanje gotovo potpuno eliminiše mogućnost manipulacije i osigurava zaista objektivan rezultat.
