Simulator bacanja novčića
Bacanje novčića jedan je od najčešćih načina koji ljudi koriste kako bi riješili spor ili jednostavno donijeli odluku u korist jedne od mogućnosti.
Suština ove metode je da novčić obično ima dvije različite strane, a proces bacanja završava kada novčić padne na jednu od njih. Sudionik koji točno predvidi koja će strana biti okrenuta prema gore nakon pada, pobjeđuje.
Povijest bacanja novčića
Zahvaljujući povijesnim istraživanjima, otkriveno je da se bacanje novčića prakticiralo još u starom Rimu. Stanovnici Rimskog Carstva igrali su igru pod nazivom "Navia aut Caput", što na latinskom znači „Brod ili glava“. Cilj igre bio je pogoditi koja će strana bačenog novčića završiti okrenuta prema gore: naličje, ukrašeno slikom broda, ili lice s portretom cara.
Međutim, slična igra bila je popularna i među starim Grcima. Razlika je bila u tome što se u Heladi umjesto novčića bacala školjka, čija je jedna strana bila premazana smolom. Igra se zvala "Ostra Kinda", a strane školjke povezivale su se s dobom dana – danom ili noći.
Kao što se često događalo, kasnije su ovu igru preuzeli Britanci. Stoljećima je u Engleskoj bila popularna igra pod nazivom "Cross and Pile", u kojoj se novčić bacao u zrak tako da ga se udarilo rubom drugog novčića. Sudionici su promatrali pad i pokušavali pogoditi koja će strana završiti okrenuta prema gore.
Ova igra bila je raširena u Engleskoj tijekom mnogih stoljeća i nosila je naziv "Cross and Pile" jer je jedna strana novčića imala ugraviran križ. Zanimanje za bacanje novčića nije nestalo ni u modernoj Velikoj Britaniji – mehanika igre ostala je ista, promijenilo se samo ime. Danas Britanci ovu igru nazivaju "Heads or Tails", što doslovno znači „Glava ili rep“, a odnosi se na slike na britanskim novčićima, primjerice heraldičkog lava s podignutom šapom i repom na naličju novčića od deset penija.
Ovaj princip ostao je nepromijenjen i u popularnoj ruskoj igri "Орлянка" ili "Orao i pismo". U Rusiji je igra dobila ime po orlu koji je prikazan na licu novčića. Što se tiče izraza "pismo", Rusi tako nazivaju stranu novčića na kojoj se nalazi njegova nominalna vrijednost.
Bacanje novčića proširilo se i na Australiju, no tamo postoji posebnost – umjesto jednog, bacaju se dva novčića vrijednosti pola penija.
Zanimljive činjenice
Bacanje novčića postalo je toliko uobičajeno da je povezano s brojnim zanimljivim pričama.
- Na izborima za gradonačelnika filipinskog grada San Teodoro (Oriental Mindoro), drugi krug završio je neriješeno jer su oba kandidata dobila isti postotak glasova. Kako bi se odredio pobjednik, odlučeno je baciti novčić. Najzanimljivije je što su i kandidati i birači prihvatili ovaj rezultat kao pravedan i legitiman.
- Postoji poseban dan za one koji odluke donose bacanjem novčića. Slavi se 8. veljače i zove se "Dan bacanja novčića". Kreatori ovog praznika vjeruju da bacanje novčića nije samo zabava – oni su uvjereni u njegovu sudbinsku važnost.
- U kanadskom gradu Torontu, bacanjem novčića odlučeno je koja će tvrtka dobiti ugovor za iscrtavanje prometnih linija na 1.605 kilometara gradskih ulica.
- Prijenos finala australske nogometne lige 2007. godine odlučen je unaprijed bacanjem novčića. Dvije suparničke televizijske kuće, Seven i Ten, odlučile su prepustiti odluku novčiću – i pobijedio je "Ten"!
- Na lokalnim i nacionalnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu, u slučaju izjednačenja, odluka se može donijeti izvlačenjem slamke, odabirom najviše karte iz špila ili tradicionalno – bacanjem novčića.
- Postoji izuzetno mala vjerojatnost da novčić nakon pada ostane stajati na rubu – šanse su otprilike 1 prema 6.000.
Kroz godine, bacanje novčića razvilo se iz obične igre u jednu od najpouzdanijih i najnepristranijih metoda donošenja odluka. To je zato što pravilno izvedeno bacanje gotovo u potpunosti eliminira mogućnost manipulacije i osigurava doista objektivan rezultat.
